Vujinović je izabrao za formiranje svoga pripovednog oblika onu vrstu pripovedne tradicije koju je uspostavio Miloš Crnjanski i to je činio sa merom, prihvatajući i autorski produžavajući onaj ogranak u modernom srpskom pripovedanju za koji bismo sa pravom mogli reći da je reprezentativan za našu umetničku i kulturnu tradiciju.
(Mihajlo Pantić)
Nesumnjivo, Vujinović je nastavljač Vukove jezičke tradicije, ali njegovo oružje je savremena poetika romana, koja se poziva na tradiciju srpskog ranog nadrealizma. Pokušaj priližavanja Istoka i Zapada, obnavljanje paganske mitologije i paradigmat putovanja vezuje Vujinovića sa srpskom avangardom.
(Boguslav Žjelinjski)
…Kroz sudbine Hajnriha Hajnea i Miloša Crnjanskog, koji su uključeni kao neka vrsta književnog podteksta, kroz ovu Vujinovićevu knjigu vidi se zapravo i sudbina pisca.
(Radivoje Mikić)
Potraži li se u srpskoj prozi roman koji bi Vujinovićevom bio najbliži, nesumnjivo bi to bio jedan od najboljih koje naša romansijerska proza ima – „Proljeće Ivana Galeba“ Vladana Desnice.
(Dušan Stojković)